Šta moramo znati o vitaminima ?
petak, 19 mart 2010 09:07
 |
// init popover gallery $(document).ready(function(){ $('.opengal').popover_gallery ({ data_source: '/vitamini-zdravlje-i-djelovanje/sto-moramo-znati-o-vitaminima/', thumbnail_size: 'th_', sort: 'Sort DESC' }); }); Vitamini su za život važni ili esencijalni kemijski spojevi koji u tijelu sudjeluju u mnogobrojnim metaboličkim procesima.
Esencijalni su oni kemijski spojevi ili nutrijenti koje ljudski organizam ne može sintetizirat i stoga se moraju unijeti hranom. Vitamini nastaju u biljkama i/ili u bakterijama; a u nekim slučajevima mogu nastati u ljudskom ili životinjskom organizmu. Uključivanjem u kemijske reakcije upravo se vitamini kemijski mijenjaju i troše pa ih je potrebno stalno nadoknađivati. Pomanjkanje vitamina dovodi do teških poremećaja metabolizma i funkcije pojedinih organa.
Stoljećima je bilo poznato da neke bolesti nastaju zbog neprimjerene ili neuravnotežene prehrane: skorbut je bilo moguće prevenirati unosom voća i povrća; noćno sljepilo liječilo se konzumiranjem jetre. Beriberi je povezivan s jednoličnom prehranom temeljenom na bijeloj ili poliranoj riži. Upravo je otkriće Christiana Eijkmana o tvari iz neljuštene riže topljivoj u vodi koja prevenira beriberi dovelo do uzleta istraživanja spojeva koje danas nazivamo vitaminima.
Poljski biokemičar Kazimir Funk (1911.) prvi je upotrebio naziv vitamin, otkrio je tiamin ili vitamin B1, koji je po kemijskoj strukturi amin (vita= život; amin= kemijski oblik). Kasnije je opisao još 3 vitamina – B2, C i D. Već tada je znanstvenim metodama potvrđeno kako male količine vitamina koji su prirodno prisutni u hrani mogu spriječiti nastanak različitih poremećaja ili bolesti. Time je u nutricionizmu započela vitaminska era, koja obilježila dvadeseto stoljeće. Vitamini su redom dobivali imena po prvim slovima abecede. Kad je otkriveno da vitamin B nije jedinstveni spoj već skupina, dodjeljivani su i brojčani indeksi.
Za normalno funkcioniranje organizma potrebno je trinaest vitamina. S obzirom na crijevnu apsorpciju vitamina koja ovisi o njihovoj topljivosti, razlikujemo vitamine topljive u mastima (A, D, E, K) i vitamine topljive u vodi tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina (B5), piridoksin (B6),
biotin (B7), folna kiselina (B9), kobalamin (B12), askorbinska kiseina (C).
Vitamini pokazuju niz kemijskih i funkcionalnih sličnosti, a djeluju kao koenzimi, antioksidansi (vitamini E i C) ili imaju hormonsku aktivnost (vitamini D i A).
O topljivosti vitamina ovise njihova apsorpcija, transport, pohranjivanje i izlučivanje. Vitamini topljivi u vodi nakon apsorpcije prelaze u krv, a vitamini topljivi u mastima, poput masti prelaze u krv iz limfe. Vitamini topljivi u vodi u krvi se nalaze slobodni, a vitamini topljivi u mastima trebaju proteinski nosač. Prije ulaska u kemijske procese u stanici, vitamini topljivi u vodi slobodno cirkuliraju u tjelesnim tekućinama, a vitamini topljivi u mastima u pričuvi su u masnom tkivu i jetri.
Vitamin A obuhvaća skupinu povezanih prirodnih i sintetskih tvari koje pokazuju aktivnost sličnu djelovanju hormona, sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta, rastu i reprodukciji. Vitamin E djeluje u organizmu kao antioksidans-»čistač« slobodnih radikala nastalih u redoks reakcijama. Vitamin D u prirodi dolazi kao nedjelotvoran provitamin 7-dehidrokolesterol u životinjskom tkivu i ergosterol u biljkama koji ultravioletnim ozračivanjem prelaze u djelotvorni kolekalciferol (vitamin D3), odnosno kalciferol (D2). Glavne funkcije biološki aktivnog oblika vitamina D /1,25-(OH)2-D/ jesu održavanje normalnih razina kalcija i fosfora u plazmi. Vitamina K1 u velikim količinama ima u zelenom lišću, a K2 sintetiziraju bakterije u crijevu. Vitamin K važan se čimbenik koagulacijske revnoteže. Vitamin B1 sastoji se od pirimidinskog i tiazolskog prstena, a sintetiziraju ga mikroorganizmi i biljke. Manjak tiamina nastaje zbog nedovoljnog unosa hranom uglavnom u slabije razvijenim zemljama, a u naprednijima je povezan uglavnom s kroničnim alkoholizmom. Uloga tiamina osobito je važna u metabolizmu ugljikohidrata. Riboflavin ili vitamin B2 važan je koenzim u brojnim metaboličkim putevima. Folna kiselina i vitamin B12 imaju značajnu ulogu u sintezi DNA. Askorbinska kiselina ili vitamin C sudjeluje u različitim biosintetskim putovima, a s obzirom na svojstvo reverzibilne oksidacije i redukcije, u organizmu se nalaze u ravnoteži reducirani i oksidirani oblik. U antioksidantnoj aktivnosti vitamin C djeluje sinergistički s vitaminom E- askorbinska kiselina reciklira alfa-tokoferol poslije oksidacije kako bi pomogla održati antioksidantnu aktivnost vitamina E.
Upravo antioksidansi ili antioksidantni sustavi koji su heterogena skupina molekula imaju važno zajedničko svojstvo- sposobnost vezanja kisikovih radikala. Danas su vitamini gotovo postali sinonim za antioksidanse molekule koje djeluju kao »čistači« kisikovih radikala smanjujući oksidativni stres u organizmu. Slobodni radikali mogu nastati tijekom normalnih esencijalnih metaboličkih procesa u organizmu ili iz izvora izvan organizma (dim cigareta, radijacija, UV zračenje). Radikali se u organizmu uklanjaju na dva moguća načina: ligandnim reakcijama s antioksidansima (vitamin E i C, karotenoidi) i enzimskim reakcijama (glutation peroksidaza, superoksid-dismutaza i katalaza).
Otkako se od 1981. godine zna za štetno djelovanje slobodnih radikala u organizmu, istraživačima je vrlo privlačna koncepcija o općoj zaštiti organizma antioksidansima. Osobito se pokazala privlačnom koncepcija primjene prirodnih antioksidansa, u prvom redu vitamina kako bi se samo pojačali već prisutni fiziološki mehanizmi djelovanja antioksidantnih sustava.
preuzeto sa sajta: www.centrum-vitamini.hr
