Tada će sveukupna ezoterična literatura, rasprava adepta, gurua, brahmana, budisava i visoko duhovno razvijenih pojedinaca biti svima dostupna i razumljiva. Postepenim razvojem upoznajemo svijet duhovno razvijenih ljudi, njihove pozitivne i negativne stavove na različitim kontinentima, gdje nema više slučaja za neki događaj: sve je samo uzrok i posljedica, koje sa ovim znanjem o životno-kosmičkoj energiji i njenoj upotrebi možemo okrenuti u svoju korist, kako bi se promijenila karma i tako stvorio zdrav i srećan život na našoj planeti.

Rad sa životnom-kosmičkom energijom je božanstven i ne ostavlja posledice na pacijenta. Pacijentu može biti bolje ali se mu radi liječenja sa životno-kosmičkom energijom stanje ne pogorša, u bistvu se ništa ne desi. Ta energija je eliksir za sve bio sisteme: njeno djelovanje možemo grubo upoređivati sa dolivamo čistu vodu u akvarij ko je ribama samo bolje ali se ništa nije promijenilo. Nije čudo da mnogi danas tu energiju zovu «božanskom», smatraju da je ta energija spoznata kao najveći princip i da je pod imenom «bog» postala osnova svih religija na svetu. Svakako rad sa tom energijom da čudotvorne rezultate, već posle druge terapije pacijent oživi, povrati mu se samopouzdanje i dobije volju da ozdravi.

Kroz maksimalnu improvizaciju mogao bih tvrditi da je ljudsko tijelo slično složenoj mašini kojom upravlja mozak: to je poseban računar koji brine za pravilno i harmonično djelovanje organa i sistema u tijelu preko tjelesnih programa, odnosno preko programa gena u osnovnoj DNA konstrukciji. Ovaj sistemski operator («sys op») kompletnog funkcionisanja organizma djeluje kroz dušu svakog čovjeka, koja u suštini vodi, usmjerava, daje kompletnu sliku života i karakter pojedinca od oplođenja i rođenja, kroz životni vijek, sve do smrti.

Mašini, ili u našem slučaju automobilu, za normalno djelovanje potrebno je gorivo, zatim ulje kao pomoćno sredstvo za zaštitu i funkcionisanje brojnih njegovih dijelova, te ostale prateće radnje kao što su servisi i popravke koje se izvode u radionici. Međutim, za reprodukciju tih mašina potrebna je fabrika za izradu automobila. Ljudski organizam za sve brine sam, jer je on poput savršene automatske mašine, koja za svoje djelovanje, u principu treba kiseonik, vodu i hranu. Dugo je vladalo mišljenje da čovjek brez hrane ne može funkcionisati, i posebno da ne može funcionisasti bez vode. Danas znamo da je hrana potrebna samo do određenog stepena, te da je ljudskom organizmu potrebna energija hrane. Sam hemijski sastav hrane služi za funkcionisanje organa u sistemima tijela, na način kao što su ulje i mast potrebni za rad automobilskog motora.

Svaki živi organizam isijava ili daje u prostor oko sebe energiju, koja zavisi od njegovog funkcionisanja. Ta energija je posljedična, sekundarna, i danas ju nazivamo bioenergija, ili energija bio sistema. Znači da imamo dvije energije: životno-kosmičku energiju, koju dobijamo preko hrane i kroz čakre kao primarnu energiju, te bioenergiju koju isijava naše tijelo u vidu sekundarne energije. Kada organizam funkcioniše, životno-kosmička energija mora da se probije kroz bioenergiju i tako u bioenergiji tijela stvara energetski vir, kovitlac, koji zovemo čakra. Prema konstrukciji čakre možemo ustanoviti koliko različitih energija je potrebno određenom organu tijela za koji je ta čakra vezana. U polju bioenergije registruje se da li je neki organ primio životno-kosmičku energiju ili ne, te da li je organ u tijelu funkcioniše pravilno; npr., oboljeli organi ne primaju životno-kosmičku energiju i zato nemaju jako i široko bioenergetsko polje oko sebe, što se dobro vidi u auri, na mjestima gdje se taj organ nalazi u tijelu.

Osnovni princip liječenja sa životno-kosmičkom energijom je dovođenje te energije na mjesta gdje je nastala promjena u jačini bioenergetskog polja. Kao što sam već objasnio, u polju bioenergije pomoću aure određujemo gdje ima nedovoljno, premalo ili previše energije, što nam daje odgovor kako funkcioniše taj organ tijela. U taj organ dovodimo životno-kosmičku energiju, kako bismo popravili energetsko stanje organa u tijelu. U principu, svaki organizam ima vrlo dobar sistem odbrane, koji održava funkcionisanje tijela u uslovima u kojima tijelo djeluje. Mi kanalisanjem životno-kosmičke energije praktično pomažemo sistemu odbrane da slabo stanje ili bolesno mjesto ozdravi, jer je u tom trenutku sistem odbrane preopterećen ili je ometen dejstvom spoljašnje negativne energije.

Sa postupkom terapije, odnosno liječenjem sa životno-kosmičkom energijom, mi ne nanosimo nikakve štetne posljedice na organizam. To je energija života i sa njenim djelovanjem možemo poboljšati stanje organizma, ozdraviti ga, ili se pak ništa neće dogoditi. Terapija ne uzrokuje bolove. Sve skupa kontroliše duša pacijenta, koja omogućava cjelokupni postupak liječenja. Moglo bi se reći da poslije transformacije od strane terapeuta, duša, odnosno Anđeo čuvar, preuzima sa sistemom odbrane tijela čitav postupak liječenja i odgovornost za uspjeh.

autor: Božidar Đurica